Qbasic za apsolutne početnike vol.1 Uvod
Dakle, kao što vam sâm naslov govori, ovo je vodič za totalne početnike u programiranju. Dobro, ne baš TOTALNE... Trebali biste već znati neke PRAVE osnove, tipa "Što je programiranje?" ili "A compiler?" ili nešto slično (npr. da se program izvršava red po red odozgo prema dolje). Takve osnove prepuštam nekome drugom. Ovo je za one koji ne znaju skoro ništa, a ono nešto što znaju je samo u teoriji. I odmah vam dajem prvo upozorenje: s QBasicom nećete moći ništa. To je samo za učenje, od njega ništa upotrebljivog. Dobra vijest je da je poslije poprilično lako prijeći na Visual Basic, što je itekako upotrebljivo. Eto, to je to od uvoda,
znači, krećemo...
Naredba CLS
Svaki programski jezik, pa tako i QBasic, ima komad kôda koji ide na sami početak programa jer... jer to tako jednostavno je. Kasnije ćete saznati što to točno znači i zašto to tako je, za sada morate znati samo da početku SVAKOG programa ide:
Code:
CLS
Reći ću vam da je CLS kratica od Clear Screen (Očisti Ekran), tek toliko da je lakše zapamtite. Ajmo dalje...
Naredba PRINT
Prva "prava" naredba koju ćete učiti je naredba PRINT. Ona služi za ispis texta na ekran. I nema nikakve veze ni sa kakvim printerom niti printanjem (da ne bi bilo nisam znao/la)! Ono što piše poslije naredbe PRINT bit će ispisano na ekranu kad se program pokrene. Pa napišite:
Code:
CLS
PRINT "Hello world!"
i pokrenite program pritiskom na tipku F5. Ekran će pocrnjeti i na njemu će biti napisano:
Code:
Hello world!
Qbasic izvršava programe kao u DOS-u, pa na raspolaganju imate 80 znakova u svakom od 25 redova na ekranu. Kao što možete vidjeti, da biste nešto ispisali, morate to staviti u navodnike. Ako želite koristiti novu naredbu PRINT, to ćete napraviti u novom redu. I kad pokrenete program, to što ste napisali će se pojaviti u novom redu. Ako vam je sve to još malo mutno, igrajte se. To mi je savjet za svaki put kad vam nešto bude "malo mutno" (osim u subotu navečer), pa ga zapamtite.
Napomena: Sve možete pisati malim slovima. Kad prijeđete u novi red, Qbasic će automatski naredbe napisati velikim slovima, a znakove matematičkih operacija razdvojiti (npr. 3+2 će postati 3 + 2. Naravno, ono pod navodnicima ostaje isto.
Sad napišite:
Code:
CLS
PRINT 3
Pogledate li rezultat (F5), vidjet ćete da radi i bez navodnika. No, ako umjesto 3 napišete Hello, definitivno ne radi (probajte). A ako napišete 3 + 2... sad vam je već jasnije. Matematičke operacije bivaju izračunate (u, al profesionalno zvučim!) i njihov rezultat ispisan (rezultat od 3 je 3, da ne bi bilo zabune). A slova moraju ići u navodnike. Inače ih Qbasic pokušava shvatiti kao brojeve, a to onda nikako ne valja.
Osnove varijabli
Varijable su (zapravo) prilično komplicirane stvari koje imaju veze s RAM-om i onom nečem u procesoru itd. (neću napisati ništa više da ne ispadnem glup). Ono što vama treba je da znate da su to... kao posude u kojima čuvate podatke. Svaka od njih ima svoje ime (naljepnica na posudi) i svoju vrijednost (ono što je u posudi). Npr. Ja želim spremiti podatak (koji će mi poslije trebati) da Mirko ima 23 godine. Znači, uzmem posudu, na nju nalijepim naljepnicu "Mirkove godine" i unutra ubacim broj 23 (ne pitajte kako, samo zamislite!). U Qbasicu bi to bilo da kreiram varijablu naziva Mirko.godine i dodijelim joj vrijednost 23, odnosno:
Code:
Mirko.godine = 23
Onda kreiram još jednu varijablu u koju napišem da Slavko ima 26 godina:
Code:
Slavko.godine = 26
Sada s tim varijablama mogu raditi kao da su one - njihove vrijednosti, odnosno, kad napišem Mirko.godine, Qbasic će to razumjeti kao 23. Shodno tome (evo me opet profesionalnog), ako napišemo
Code:
PRINT Mirko.godine + Slavko.godine
, računalo će, kad se program pokrene, ispisati 49.
A možemo kreirati još jednu varijablu koja će biti zbroj Mirkovih i Slavkovih godina:
Code:
MiS.Godine = Mirko.godine + Slavko.godine
Sada je u varijabli MiS.Godine (ovo je slučajno ispalo slično kao miss of the year, šta da radim) vrijednost 49, i s njom možemo raditi što nas volja. O imenima varijabli više na kraju ovog dijela, inače, ona uopće nisu važna – ove tri varijable su se isto tako mogle zvati a, b i c ili Jozo, Pero i Djuro ili bilo kako drugačije (dobro, ne bilo kako... napisat ću na kraju).
A što ako želimo sačuvati podatak (staviti u posudu) da se Mirkova žena zove Fata? (dobro, malo miješam viceve, ali to nema veze). Kod naredbe PRINT sam rekao da brojke (koje služe za matematičke operacije) ne idu pod navodnike, a slova idu. To vrijedi i ovdje. Jedini je problem što odmah poslije varijable u koju idu slova uvijek treba napisati znak $ ([Shift] + [4]). Dakle:
Code:
Mirkova.zena$ = "Fata"
O varijablama će se pisati još, ali to ćemo poslije.
Naredba INPUT
Služi za to da bi korisnik (onaj koji se služi vašim programom) mogao nešto upisati. Nakon upisivanja riječi INPUT, obično se piše poruka pod navodnicima (tipa "Upiši jedan troznamenkasti broj." ). Ako se napišu navodnici, poslije njih ide zarez (,) pa zatim varijabla u koju će biti upisana vrijednost koju korisnik napiše (opet, ako se očekuje unos slova, poslije varijable treba ići znak $).
Code:
CLS
INPUT "Koliko Mirko ima godina?", Mirko.godine
INPUT "Koliko Slavko ima godina?", Slavko.godine
MiS.Godine = Mirko.godine + Slavko.godine
PRINT "Mirko i Slavko zajedno imaju ovoliko godina:"
PRINT MiS.Godine
PRINT
INPUT "Kako se zove Mirkova žena?", Mirkova.zena$
PRINT "Ime Mirkove žene:"
PRINT Mirkova.zena$
Napomene:
- Onaj jedan PRINT koji je sâm u jednom redu služi za to da bi dobili jedan red razmaka (rekoh da svaki PRINT piše svoje u sljedeći red, pa je i ovaj napisao svoje ništa u sljedeći red).
- Pošto s imenom Mirkove žene ne mogu ništa, samo sam ga ispisao (zadnji PRINT)
Još samo da kažem da s jednom naredbom INPUT možete "natjerati" korisnika da upiše više stvari (ali bi bilo dobro da mu to i kažete - za to služe navodnici pokraj INPUT). To se radi tako da umjesto jedne varijable na kraju, napišete više varijabli odvojenih zarezom. Kad korisnik to bude morao upisati, i on će varijable odvajati zarezom. Tako će naredba
Code:
INPUT "Upiši tri broja: ", a, b, c
zahtijevati od korisnika da upiše npr.
Code:
23, 1, 58
i stisne tipku [Enter]. (Brojevi su proizvoljni, naravno, a razmaci u upisivanju nisu nužni. To je moglo biti i 23,1,58.)
Evo vam i primjer...
Code:
CLS
INPUT "Upiši tri broja koja želiš zbrojiti: ", a, b, c
zbroj = a + b + c
PRINT "Zbroj ta tri broja je:"
PRINT zbroj
Sve kužite? Na ekranu bi (na kraju programa) trebalo biti nešto tipa:
Code:
Upiši tri broja koja želiš zbrojiti: 23, 1, 58
Zbroj ta tri broja je:
82
I to je to.
Napomena: različiti tipovi varijabli (slova/brojke) se smiju miješati, npr. ako umjesto a, b, c napišete a, b$, c, korisnik će moći upisati 23, bla, 3511.
Dodaci
- Naredba PRINT
Kad sam trebao napisati zbroj Mirkovih i Slavkovih godina, u kôdu sam napisao:
Code:
PRINT "Mirko i Slavko zajedno imaju ovoliko godina:"
PRINT MiS.Godine
No, to se moglo napraviti i ljepše, ovako:
Code:
PRINT "Mirko i Slavko zajedno imaju"; MiS.Godine; "godina."
Pa bi ispalo:
Code:
Mirko i Slavko zajedno imaju 49 godina.
Tu se nema što objašnjavati... sami skužite. Broj mijenjanja između texta i varijable je neograničen, samo treba na prijelazu staviti točku-zarez (; ). Zapravo, ne treba. Qbasic će to napraviti umjesto vas! (fuj, ko reklama za usisavač, multipraktik i tenk u jednom!). Prema tome, ako napišete
Code:
PRINT "Mirko i Slavko zajedno imaju" MiS.Godine "godina."
, nakon prelaska u novi red, to će postati
Code:
PRINT "Mirko i Slavko zajedno imaju"; MiS.Godine; "godina."
Kao što ćete vidjeti, Qbasic automatski dodaje razmake između varijabli i texta. Moguće je staviti i više varijabli zaredom, pa i više textova zaredom, makar to i nema previše smisla (mislim na textove, više varijabli ima smisla). Ako stavite zarez (a ne točku-zarez), bit će kao da ste stisnuli tipku TAB (malo žešće razdvojeno – omogućava pisanje u stupcima). Isprobavajte!
Umjesto da pišete PRINT svako malo, možete napisati i upitnik [?]. Kad prijeđete u novi red, upitnik će automatski postati PRINT.
- Varijable
Ime varijable može imati do 256 znakova, ne smije počinjati brojem, velika i mala slova nisu važna, smije sadržavati znakove:
abcdefghijklmnopqrstuvwxyz.0123456789 (ova točka se isto ubraja)
i mislim da je to sve.
Dajte imena varijablama pametno, tako da znate što je što (kad budete radili program s parsto varijabli, znat ćete o čemu pričam). Sad vam je vjerojatno bezveze svako malo pisati Mirko.godine i Slavko.godine – zašto ne biste pisali a i b kad je lakše? – ali, poslije će vam to dobro doći.
- Ostalo...
Decimalna točka je točka, ne zarez.
Umjesto 0.25, možete napisati samo .25. Štoviše, sámo će se promijeniti u .25.
U vašem kodu će vam često trebati vaši komentari (tipa: "ovo je tu tak da bi mi poslije bilo laše napravit ono tam" il sl.). A pogotovo ako budete radili na nekom projektu zajedno s nekim. Komentari se u QBasicu pišu tako da ispred njih (tj. lijevo od njih) jednostavno stavite apostrof (') {kao [?], ali bez tipke [Shift]}. Sve desno od apostrofa QBasic ne gleda. Primjere ćete moći vidjeti u rješenjima zadataka uz ovaj vodič.
I na kraju...
Evo, ovo su najosnovnije osnove osnova Qbasica koje morate znati. Sad to probavljajte neko vrijeme, jer, koliko god lagano ovo izgledalo (i bilo), saznali ste jako puno informacija odjednom i bilo bi dobro da sad malo stanete s ovim vodičem i prihvatite se zadataka tak da vam to "sjedne".
A zadaci su ovdje:
http://rapidshare.com/files/26986218/zadaci.zip.html